Mîlna (*dugosilazni naglasak na prvom slogu)
Milna se smjestila na zapadnoj obali otoka Brača, u uvali koja se najdublje zavukla u kopno.
Kako je Milna dobila ime
Ime Milna hrvatska je riječ (mĕlъ, mil, mulj, sitan pijesak), a označava plitku pjeskovitu ili muljevitu uvalu. Tako su stari Bračani zvali to mjesto na kojem su vodene bujice stvarale obilje mulja i pijeska. S vremenom je imenica uvala postala suvišna pa je pridjev Milna ostao jedino ime.
Iz povijesti Milne
Dokumenti o povijesti Milne sežu do početka 16. stoljeća. Tri dokumenta iz godine 1519. svjedoče o postojanju crkve sv. Marije u Milni, a 1556. godine milnarska obala ostaje vječno zabilježena i u našoj literaturi u djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića. U to vrijeme Milna još nije ni postojala kao naselje jer se mjesto razvilo tek na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Razvojem i širenjem mjesta povećava se i broj stanovnika. Općina Milna, u čijem je sastavu danas pet naselja: Bobovišća, Bobovišća na moru, Ložišća, Milna i Podhume, prema popisu stanovnika iz 2011. godine ima 1034 stanovnika. Stanovništvo Milne od samih se početaka bavilo ribarstvom, pomorstvom i zemljoradnjom pa je mjesto oduvijek bilo poznato po razvijenome maslinarstvu, vinogradarstvu, po lovu i proizvodnji ribe, a stanovništvo po iznimnome radu i marljivosti. Stanovnici se i danas bave tim djelatnostima, no ponajviše su ipak posvećeni turizmu. Milnarsko brodogradilište je u 19. stoljeću gradilo jedrenjake (bracere), karakteristična izgleda i iznimnih maritimnih značajki. Ti su se jedrenjaci toliko proslavili da su postali prototipom broda duž cijele istočne jadranske obale.
Župna crkva Gospe od Blagovijesti
Milnom dominira kasnorenesansni zvonik crkve Gospe od Blagovijesti koji je rad obitelji Bokanić s kraja 16. stoljeća. Crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783. godine jedna je od najljepših baroknih crkava u Dalmaciji, a uvrštena je i u registar kulturnih dobara Općine Milna. U njoj je oltarska pala Gasparea Dizianija i Gospina slika Antonija Balestre te mnogo zavjetnih darova pomoraca s dalekih mora.
Milnarska luka
Milnarska luka najsigurnija je luka na otoku Braču, zaštićena od svih vjetrova. U dnu luke, nalazi se ACI marina, sidrište i utočište za veliki broj jahti i športskih brodica ne samo u ljetnoj sezoni nego i tijekom cijele godine. Druga milnarska marina je Vlaška, smještena u sjevernom dijelu luke. Milnarsko područje obiluje velikim brojem slikovitih i razvedenih uvala, draga i dražica. Uvala Osibova omiljeno je kupalište s južne strane. Na području te uvale nalaze se dvije prekrasne crkvice: Sv. Josipa i Sv. Ivana Krstitelja, a na ulazu u milnarsku luku je crkvica sv. Nikole. Pred ulazom u milnarski zaljev, sred Splitskih vrata, otočić je Mrduja, oko kojega su se splele priče i legende zbog njegova položaja između Brača i Šolte, pa ga svojataju oba otoka.
Zanimljivo
Ono na što valja odmah upozoriti, sâm je naziv Milna i njegovo sklanjanje po padežima koje prilično zbunjuje. Naglasimo, Milna se sklanja kao pridjev ženskoga roda, pa odatle i specifičan oblik dativa i lokativa, prema Milnôj, u Milnôj. Etnici, odnosno stanovnici Milne tako su Milnãrani i Milnậrke (ne Milnjani!), a ktetik glasi milnậrski.
Milna se smjestila na zapadnoj obali otoka Brača, u uvali koja se najdublje zavukla u kopno.
Kako je Milna dobila ime
Ime Milna hrvatska je riječ (mĕlъ, mil, mulj, sitan pijesak), a označava plitku pjeskovitu ili muljevitu uvalu. Tako su stari Bračani zvali to mjesto na kojem su vodene bujice stvarale obilje mulja i pijeska. S vremenom je imenica uvala postala suvišna pa je pridjev Milna ostao jedino ime.
Iz povijesti Milne
Dokumenti o povijesti Milne sežu do početka 16. stoljeća. Tri dokumenta iz godine 1519. svjedoče o postojanju crkve sv. Marije u Milni, a 1556. godine milnarska obala ostaje vječno zabilježena i u našoj literaturi u djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića. U to vrijeme Milna još nije ni postojala kao naselje jer se mjesto razvilo tek na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Razvojem i širenjem mjesta povećava se i broj stanovnika. Općina Milna, u čijem je sastavu danas pet naselja: Bobovišća, Bobovišća na moru, Ložišća, Milna i Podhume, prema popisu stanovnika iz 2011. godine ima 1034 stanovnika. Stanovništvo Milne od samih se početaka bavilo ribarstvom, pomorstvom i zemljoradnjom pa je mjesto oduvijek bilo poznato po razvijenome maslinarstvu, vinogradarstvu, po lovu i proizvodnji ribe, a stanovništvo po iznimnome radu i marljivosti. Stanovnici se i danas bave tim djelatnostima, no ponajviše su ipak posvećeni turizmu. Milnarsko brodogradilište je u 19. stoljeću gradilo jedrenjake (bracere), karakteristična izgleda i iznimnih maritimnih značajki. Ti su se jedrenjaci toliko proslavili da su postali prototipom broda duž cijele istočne jadranske obale.
Župna crkva Gospe od Blagovijesti
Milnom dominira kasnorenesansni zvonik crkve Gospe od Blagovijesti koji je rad obitelji Bokanić s kraja 16. stoljeća. Crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783. godine jedna je od najljepših baroknih crkava u Dalmaciji, a uvrštena je i u registar kulturnih dobara Općine Milna. U njoj je oltarska pala Gasparea Dizianija i Gospina slika Antonija Balestre te mnogo zavjetnih darova pomoraca s dalekih mora.
Milnarska luka
Milnarska luka najsigurnija je luka na otoku Braču, zaštićena od svih vjetrova. U dnu luke, nalazi se ACI marina, sidrište i utočište za veliki broj jahti i športskih brodica ne samo u ljetnoj sezoni nego i tijekom cijele godine. Druga milnarska marina je Vlaška, smještena u sjevernom dijelu luke. Milnarsko područje obiluje velikim brojem slikovitih i razvedenih uvala, draga i dražica. Uvala Osibova omiljeno je kupalište s južne strane. Na području te uvale nalaze se dvije prekrasne crkvice: Sv. Josipa i Sv. Ivana Krstitelja, a na ulazu u milnarsku luku je crkvica sv. Nikole. Pred ulazom u milnarski zaljev, sred Splitskih vrata, otočić je Mrduja, oko kojega su se splele priče i legende zbog njegova položaja između Brača i Šolte, pa ga svojataju oba otoka.
Zanimljivo
Ono na što valja odmah upozoriti, sâm je naziv Milna i njegovo sklanjanje po padežima koje prilično zbunjuje. Naglasimo, Milna se sklanja kao pridjev ženskoga roda, pa odatle i specifičan oblik dativa i lokativa, prema Milnôj, u Milnôj. Etnici, odnosno stanovnici Milne tako su Milnãrani i Milnậrke (ne Milnjani!), a ktetik glasi milnậrski.
